Kola
Kolo kao oblik narodnog plesa je široko rasprostranjeno skoro u svim narodima. Naročito je karakteristično za južnoslovenske narode. Isto značenje ima i termin ORO ili HORO. Oro kao termin se više koristio na područjima Crne Gore, jugoistočne Srbije, Makedonije i Bugarske. U ostalim krajevima se koristio više pojam Kolo. Osnovno značenje termina kolo je cirkulus kao obruč, krug. Horo ili oro potiče od grčke reči horos, što znači skup ljudi, igranka, igra.
Od ovih pojmova nastali su:
Oblici kola
Oblici kola i tipovi kola kod Srba u vizuelnom, spoljnom obliku nisu mnogo raznovrsni ali zato postoji pravo bogatstvo koraka, melodija, odnosno načina izvođenja i igranja kola.
Oblike narodnih plesova možemo podeliti na više načina ali su u koreologiji prihvaćine sledeće podele:
Najčešće držanje između igrača u kolu je za ruke, a može biti ispod ruke, sa ispretpletanim rukama (lesa), sa rukama na ramenima, zagrljeni i dr.
Zatvoreno kolo
Zatvoreno kolo u najmanjem obliku čine dvoje ljudi – par, kao i u plesu. Obično su to mladić i devojka. Čim se do njih uhvati treći i zatvore kolo. Ulaženjem novih igrača kolo raste. Ulazak u kolo ima razne procedure ili znakove, ali im je osnovno dozvola drugih igrača. Obično se hvata u kolo tako što muškarac ide između dve devojke (žene) i obrnuto. U zatvorenom kolu su svi igrači ravnopravni.
Otvoreno kolo
Otvoreno kolo je češći oblik. Ovde se zna gde je početak a gde kraj kola. Krajnji desni igrač je prvi ili kolovođa, a poslednji igrač u kolu je kec. Ova dva igrača su veoma važna i moraju biti dobri igrači jer se celo kolo po njima upravlja. U istom smislu ima značaj i trećak odnosno svaki treći igrač u kolu. U otvorenom kolu može se hvatati na isti način kao i u zatvorenom presecanjem tj. ulaženjem u kolo ili hvatanjem na kraju kola kao poslednji. Otvoreno kolo se može kretati pravolinijski (lesa), vijugavo, može se prekidati i praviti drugo kolo, spajati sa drugim kolom. Pojedini igrači ili parovi mogu imati solo deonice paralelno sa igranjem kola. U ovom smislu otvoreno kolo je raznovrsniji, slobodniji i bogatiji oblik plesnog izražavanja u odnosu na zatvoreno kolo.
Kretanje kola
Kretanje zavisi od koraka koji su specifični za svako pojedinačno kolo. Najčešće kretanje je sleva u desno i obrnuto. Ukoliko imaju isti broj koraka u obe strane onda su to simetrična kola, a ukoliko nemaju onda su to nesimetrična kola. Skoro sva kola se kreću u desno, čak i ona simetrična, jer dužina koraka u desno se razlikuje od one u levo. Sva druga zamisliva i nezamisliva kretanja su u stvari rezultat i ukras svakog kola ponaosob. Mogu se videti u izvođenju kulturno umetničih društava, dok neke korake i kretnje mogu izvesti samo vrhunski igrači.
Muzika i kolo
Kolo se igralo uz pratnju muzike, a karakteristično je da su svirači pratili kolovođu i on je bio svojevrsni dirigent. Postojali su i znaci muzici (klecanjem kolena npr.) kada da uspori ili ubrza. To je davalo svojevrsnu interakciju između igrača i muzičara, tako da je svako kolo igrano na drugi način. Ovo je zajedničko nastanku nekih drugih plesova, kao što je tango.
Kolo se igralo uz pevanje ili uz pevanje i pratnju muzike. Tako su nastale pesme „poskočice“ veselog i šaljivog sadržaja. Neki krajevi su sačuvali i gluvo (nemo) kolo bez pratnje muzike i pesme već se takt davao naglašenim udarcima stopala o tlo. Ta kola su sačuvana u Krajini (glamočko kolo), Hercegovini i Crnoj Gori.
Stil i igranje
Stil igranja vežan je za geografsko područje i etničku zajednicu na tom prostoru. Danas kulturno umetnička društva koncipiraju svoj program baš na osnovu stila igranja, tako da su igračke celine podeljene na etnokoreološka područja. Tako postoje igre iz Šumadije, Zapadne Srbije, Vlaške igre, Kosovsko metohijske igre itd. Svako ovo područje karakteriše jedinstven stil igranja, drugačije narodne nošnje, muzika i pesme.
Za svakodnevnog, amaterskog i rekreativnog, osnovno obrazovanog igrača važnija je druga osobenost a to je da bez obzira na šarolikost i raznovrsnost, dosta kola imaju isti ili veoma sličan igrački obrazac. To znači da se muzički i po nazivu različita kola danas igraju na isti način.
Od koraka je najčešći tzv. šesterac, igrate tri koraka u desno, tri koraka u mestu, zatim tri koraka u levo, pa tri u mestu i to se stalno ponavlja. Na ovaj način možete igrati, moravac, užičko kolo, žikino kolo. Karakteristika ovih kola je da se smatraju simetričnim.
Vrlo često se igra i tzv. vlaško kolo, sa osam koraka. Četiri koraka idete u desno, zatim dva u mestu, pa jedan u levo, i jedan u mestu. Sve se to zatim ponavlja. Ovo se igra na više sličnih kola – melodija. Pripada nesimetričnom kolu.
Čačak je najteži i češće se igra na deset (dvanaest) koraka, ili tri u desno, tri u mestu, dva u levo, dva u mestu, jedan u levo i jedan u mestu, pa sve ponovo. Za Čačak kažu da se igra na 3, 2, 1.
Niški sa, sa je ritam koji se vrlo često upotrebljava u narodnim novokomponovanim pesmama i na njih se igra pored originalnog kola. Može se igrati na šest (najčešće) ili na osam koraka. Koraci su jednostavni, dva desno, dva nazad, dva napred pa sve ponovo.
Ubedljivo najčešće se igra varijanta makedonskog kola lesnoto uz skoro sve narodne novokomponovane pesme. U igračkom smislu ovo se ne smatra kolom već je kolo samo po spoljno vizuelnom obliku tj. igrači igraju na način kao što igraju u kolu. Koraci su tri u desno, dva u mestu pa ponovo. Kretanje je stalno u desno. Za ovo nije potrebno nikakvo učenje, dovoljno je da se „uhvatite u kolo“ i zaigrate.
Od ovih pojmova nastali su:
- Koregrafija – opisivanje i danas češće osmišljavanje plesnih oblika i varijacija, pa se onaj ko to radi zove koreograf.
- Koreologija – nauka koja se bavi proučavanjem plesova, njihovim nastankom, razvojem itd.
- Etnokoreologija – proučavanje narodnih plesova.
Oblici kola
Oblici kola i tipovi kola kod Srba u vizuelnom, spoljnom obliku nisu mnogo raznovrsni ali zato postoji pravo bogatstvo koraka, melodija, odnosno načina izvođenja i igranja kola.
Oblike narodnih plesova možemo podeliti na više načina ali su u koreologiji prihvaćine sledeće podele:
- Oblici sa neogrančenim brojem plesača (otvoreno i zatvoreno kolo);
- Oblici sa ograničenim brojem plesača (solo ples, plesovi u parovima, trojkama četvorkama…);
- Složeni oblici plesova – nastali kombinacijom prethodna dva oblika plesa.
Najčešće držanje između igrača u kolu je za ruke, a može biti ispod ruke, sa ispretpletanim rukama (lesa), sa rukama na ramenima, zagrljeni i dr.
Zatvoreno kolo
Zatvoreno kolo u najmanjem obliku čine dvoje ljudi – par, kao i u plesu. Obično su to mladić i devojka. Čim se do njih uhvati treći i zatvore kolo. Ulaženjem novih igrača kolo raste. Ulazak u kolo ima razne procedure ili znakove, ali im je osnovno dozvola drugih igrača. Obično se hvata u kolo tako što muškarac ide između dve devojke (žene) i obrnuto. U zatvorenom kolu su svi igrači ravnopravni.
Otvoreno kolo
Otvoreno kolo je češći oblik. Ovde se zna gde je početak a gde kraj kola. Krajnji desni igrač je prvi ili kolovođa, a poslednji igrač u kolu je kec. Ova dva igrača su veoma važna i moraju biti dobri igrači jer se celo kolo po njima upravlja. U istom smislu ima značaj i trećak odnosno svaki treći igrač u kolu. U otvorenom kolu može se hvatati na isti način kao i u zatvorenom presecanjem tj. ulaženjem u kolo ili hvatanjem na kraju kola kao poslednji. Otvoreno kolo se može kretati pravolinijski (lesa), vijugavo, može se prekidati i praviti drugo kolo, spajati sa drugim kolom. Pojedini igrači ili parovi mogu imati solo deonice paralelno sa igranjem kola. U ovom smislu otvoreno kolo je raznovrsniji, slobodniji i bogatiji oblik plesnog izražavanja u odnosu na zatvoreno kolo.
Kretanje kola
Kretanje zavisi od koraka koji su specifični za svako pojedinačno kolo. Najčešće kretanje je sleva u desno i obrnuto. Ukoliko imaju isti broj koraka u obe strane onda su to simetrična kola, a ukoliko nemaju onda su to nesimetrična kola. Skoro sva kola se kreću u desno, čak i ona simetrična, jer dužina koraka u desno se razlikuje od one u levo. Sva druga zamisliva i nezamisliva kretanja su u stvari rezultat i ukras svakog kola ponaosob. Mogu se videti u izvođenju kulturno umetničih društava, dok neke korake i kretnje mogu izvesti samo vrhunski igrači.
Muzika i kolo
Kolo se igralo uz pratnju muzike, a karakteristično je da su svirači pratili kolovođu i on je bio svojevrsni dirigent. Postojali su i znaci muzici (klecanjem kolena npr.) kada da uspori ili ubrza. To je davalo svojevrsnu interakciju između igrača i muzičara, tako da je svako kolo igrano na drugi način. Ovo je zajedničko nastanku nekih drugih plesova, kao što je tango.
Kolo se igralo uz pevanje ili uz pevanje i pratnju muzike. Tako su nastale pesme „poskočice“ veselog i šaljivog sadržaja. Neki krajevi su sačuvali i gluvo (nemo) kolo bez pratnje muzike i pesme već se takt davao naglašenim udarcima stopala o tlo. Ta kola su sačuvana u Krajini (glamočko kolo), Hercegovini i Crnoj Gori.
Stil i igranje
Stil igranja vežan je za geografsko područje i etničku zajednicu na tom prostoru. Danas kulturno umetnička društva koncipiraju svoj program baš na osnovu stila igranja, tako da su igračke celine podeljene na etnokoreološka područja. Tako postoje igre iz Šumadije, Zapadne Srbije, Vlaške igre, Kosovsko metohijske igre itd. Svako ovo područje karakteriše jedinstven stil igranja, drugačije narodne nošnje, muzika i pesme.
Za svakodnevnog, amaterskog i rekreativnog, osnovno obrazovanog igrača važnija je druga osobenost a to je da bez obzira na šarolikost i raznovrsnost, dosta kola imaju isti ili veoma sličan igrački obrazac. To znači da se muzički i po nazivu različita kola danas igraju na isti način.
Od koraka je najčešći tzv. šesterac, igrate tri koraka u desno, tri koraka u mestu, zatim tri koraka u levo, pa tri u mestu i to se stalno ponavlja. Na ovaj način možete igrati, moravac, užičko kolo, žikino kolo. Karakteristika ovih kola je da se smatraju simetričnim.
Vrlo često se igra i tzv. vlaško kolo, sa osam koraka. Četiri koraka idete u desno, zatim dva u mestu, pa jedan u levo, i jedan u mestu. Sve se to zatim ponavlja. Ovo se igra na više sličnih kola – melodija. Pripada nesimetričnom kolu.
Čačak je najteži i češće se igra na deset (dvanaest) koraka, ili tri u desno, tri u mestu, dva u levo, dva u mestu, jedan u levo i jedan u mestu, pa sve ponovo. Za Čačak kažu da se igra na 3, 2, 1.
Niški sa, sa je ritam koji se vrlo često upotrebljava u narodnim novokomponovanim pesmama i na njih se igra pored originalnog kola. Može se igrati na šest (najčešće) ili na osam koraka. Koraci su jednostavni, dva desno, dva nazad, dva napred pa sve ponovo.
Ubedljivo najčešće se igra varijanta makedonskog kola lesnoto uz skoro sve narodne novokomponovane pesme. U igračkom smislu ovo se ne smatra kolom već je kolo samo po spoljno vizuelnom obliku tj. igrači igraju na način kao što igraju u kolu. Koraci su tri u desno, dva u mestu pa ponovo. Kretanje je stalno u desno. Za ovo nije potrebno nikakvo učenje, dovoljno je da se „uhvatite u kolo“ i zaigrate.